Poziv umjetnicama i umjetnicima za sudjelovanje na 29. Salonu mladih koji će se održati u listopadu, 2008. u Domu HDLU-a u Zagrebu

HDLU - Hrvatsko društvo likovnih umjetnika poziva umjetnice, umjetnike i umjetničke grupe da se prijave na Natječaj za sudjelovanje na 29. Salonu mladih, koji će se održati u listopadu, 2008. godine u Domu HDLU-a u Zagrebu. Pristigle prijedloge selektirat će kustosice ovogodišnjeg Salona mladih, Ivana Bago i Antonia Majača. U nastavku slijedi obrazloženje koncepcije Salona, te tehnički uvjeti natječaja. (HDLU)

Poziv je otvoren od 15.05.-20.06.2008.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - Kustoska koncepcija 29. SALONA MLADIH >
SALON REVOLUCIJE
Ivana Bago & Antonia Majača
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Meni su bili povjerili da napravim jedan spomenik. Nisan tija napravit niko kljuse s gizdavim ja'ačom. Zamislija san da napravim kuću koja će biti i dom umitnika. To je prifaćeno, i kako možete vidit, kuća je uziđana. Nima vajde svađati se kakva će tabla bit i šta će na tabli pisat. Pa ništa nije vično. Tabla se može minjat, i slova na njoj. Kuća će uvik ostat. Izložba Pola vika 'rvacke umjetnosti će biti, pa ko oće — izložit će. Ko neće, neće bit grijota. Svi će bit pozvani.
IVAN MEŠTROVIĆ


Što se događa kada pojam salona, koji nužno podrazumijeva konotacije zastarjele građanske manifestacije postavimo u sintagmu s riječju revolucija? Vjerojatno je jedna od prvih asocijacija ona na pojam ‘salonske ljevice’, elitističke i tek deklarativne empatije s potlačenim društvenim skupinama a bez stvarnog društvenog angažmana i transformativnog učinka. Je li "salonizacija" revolucije (odnosno potencijalno kritičkih i angažiranih umjetničkih praksi) neizbježna i na koji je način moguće postići "revolucionarizaciju" same forme salona? U kontekstu povijesti umjetnosti (od primjerice pariškog Salona odbijenih, a u lokalnom kontekstu od Hrvatskog salona 1898.), povijest salona bilježi i niz događanja koji su zaslužili status jubileja, iskoristivši postojeću formu manifestacije kako bi nagovijestili prekretnicu i subverziju konvencionalnih i općeprihvaćenih načina razmišljanja o umjetnosti.

Poput Ivana Meštrovića koji, umjesto ‘kljuseta s gizdavim ja’ačom’ na mjestu današnjeg HDLU-a podiže Kuću umjetnika, oni istovremeno prihvaćaju i odbijaju zadatak tj. prihvaćaju ga samo kako bi ga odbili. Preuzimanje odgovornosti i zadatka bez obzira na uvjete u ovom se trenutku nameće kao moralna, profesionalna i intelektualna obaveza koja se konkretizira kroz pitanje - kako izbjeći još jednoj nacionalnoj revijalnoj izložbi kakve su redovito zgražavale kritičare poput Radoslava Putara još 50-ih godina 20. stoljeća, a čije su primjedbe često itekako primjenjive i danas?

Je li dakle vrijeme za Salon ili za Revoluciju? Ili se pak svaki nagovještaj žudnje za revolucijom nužno ili instrumentalizira ili salonizira postajući dijelom globalizirane i amorfne smjese spektakla i tržišta? Što to danas znači 'biti mlad', biti mladi umjetnik/ca i na koji način Salon mladih može opravdati prisvajanje tog pridjeva, ne tek faktografskim postavljanjem dobne granice kao najlakšeg rješenja definicije 'mladosti', nego aktiviranjem novih formata, kontekstualizacijom svojih sadržaja i poticanjem formi koji se odupiru 'starima'? Koje su, ako postoje, institucije, norme, vrijednosti, autoriteti itd. protiv kojih nove generacije staju ili bi mogle (trebale) stati u opoziciju ili aktivno propitivati?

Sam naslov predložene koncepcije za Salon mladih 2008. sadržava paradoks, stvarajući polje nesigurnosti oko vlastitog određenja, te se postavlja prije svega kao pitanje o mogućnostima, odgovornosti i pozicijama koje suvremena umjetnost i suvremene umjetnice/i i akteri u polju suvremene umjetnosti i misli danas mogu zauzeti. Jedno od polazišta Salona Revolucije je i godišnjica 1968-e koja danas u kolektivnoj svijesti ima gotovo mitološki status, predstavljajući prije svega određeni povijesni i društveni fenomen, koji se pored svoje realne povijesne vrijednosti može promatrati i kao mitologizirani i nostalgizirani iskonski raj Mogućnosti: mogućnosti akcije, promjene, revolucije, participacije, slobode i bunta, u suprotnosti sa sadašnjim vremenom obilježenim lamentacijama o kraju povijesti, kraju politike, kraju utopije i mogućnosti.

1968. tek je aluzivno polazište projektu SALON REVOLUCIJE koji, u općenitijem smislu, nastoji preispitati načine na koje pogled u prošlost, pa i određena nostalgija za prošlošću, može djelovati kao poticaj za promišljanje sadašnjeg trenutka. Na koji način su se oblici kritike, otpora i pobune transformirali? Može li pogled u prošlost nadići paralizirajući i pasivni stav koji je još Walter Benjamin nazvao 'lijevom melankolijom'?

Danas, u vrijeme ujednačenog neoliberalnog poretka, u trenutku u kojemu izostaju opipljive velike revolucije i kada više ne postoje homogeni identiteti protiv kojih bi se revolucije dizale, a svijet koji bi danas trebalo mijenjati ne možemo pojmiti kao zatvoreni, cjeloviti entitet, koje su to taktike i strategije preispitivanja i uznemiravanja postojećih normi? Je li zaista vrijeme bunta i otpora iza nas ili je možda riječ o još jednoj ideološkoj zamci koja, pored što obeshrabruje svaku pomisao na transformativnu akciju, ignorira stvarne male revolucije i izraze otpora i neposluha koje se događaju oko nas koliko god bile fragmentarne, molekularne, razjedinjene…? Je li situacija u Hrvatskoj danas i dalje ipak drukčija od te globalne (prije svega Zapadne) slike samim time što sustav u kojem bi umjetnost bila komodificirana ili instrumetalizirana još nije stvoren te konačno: možemo li upravo to odsustvo posve formiranog sustava (institucija i tržišta) promatrati kao potencijal slobode za kritičko promišljanje i djelovanje?

SALON REVOLUCIJE nastoji postaviti i pitanje o tome koja je pozicija i uloga umjetničkih institucija, njihovih programa i manifestacija te koja je pak s druge strane uloga umjetnica i umjetnika ali i svih aktera koji participiraju unutar sve ekstenzivnijeg polja suvremene umjetnosti kao javnih intelektualaca, agenata, političkih subjekata?
Izložba SALON REVOLUCIJE nastoji aktivno mapirati prakse hrvatskih i internacionalnih umjetnika mlađe generacije koji kritički opserviraju, angažirano djeluju ili pak poetičnim, neoromantičnim ili duhovitim akcijama i 'skromnim prijedlozima' od globalne do mikro razine propituju mogućnosti suprotstavljanja i uznemiravanja nametnutih i općeprihvaćenih društvenih normi i vrijednosti koje se ogledaju u tradicionalizmu, patrijarhalnosti, nacionalizamu i šovinizmu te se na različite načine kritički bave lokalnim verzijama divljih neoliberalnih formi poduzetništva, mehanizmima društvenih i institucionalnih odnosa te time generiraju mnoštvo mogućih sagledavanja našeg 'sada i ovdje'.Istovremeno, posebna će pažnja biti posvećena radovima koji donose različite poglede na povijest i prošlost, pitanje kolektivne memorije, pitanje povijesti i duha mjesta, refleksije o prošlom i sadašnjem značenju i ulozi pojedinih kulturnih i umjetničkih institucija, propituju i reflektiraju umjetničke prakse prošlosti te se dotiću osnažujućeg potencijala koje može počivati u sjećanju ili progresivnoj nostalgiji kao mogućeem pokretaču transformacija od individualne do društvene razine.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
UVJETI NATJEČAJA

Umjetnice/i (bez obzira na formalno obrazovanje) do 35. godine života (kao i oni s lažnom osobnom iskaznicom ili alternativnim dokazom mladosti) a koji smatraju da imaju rad koji se referira na obrazloženu temu mogu predložiti već postojeće radove ili pak nove projekte koje bi htjeli realizirati za Salon Mladih. U obzir dolaze svi mediji, uljučujući i radove u kojima se isprepliću različite kreativne forme, a posebna će pažnja biti posvećena radovima procesualnog karaktera te intervencijama u okolici HDLU-a te u javnom prostoru grada.
Nažalost, budžet kojim manifestacija raspolaže ne dopušta financijsko sudjelovanje u produkciji radova.

NATJEČAJ JE OTVOREN OD 15.05. – 20.06. 2008. (datum poštanskog žiga)
Prijave se šalju elektronski na e-mail adresu: salon.mladih@gmail.com

ili poštom na adresu: HDLU, Trg Žrtava fašizma bb, HR-10000 Zagreb (s naznakom: Natječaj za 29. Salon Mladih)

Prijava treba sadržavati:

- ime, prezime, kontakt telefon i e-mail
- narativni opis / prijedlog projekta
- tehnički opis rada
- popratne materijale (digitalnu dokumentaciju, audio, video, fotografije)

a dodatno može sadržavati i:

- biografiju
- portfolio umjetnika u pdf formatu

Pristigla se dokumentacija ne vraća autorima osim na poseban zahtjev. Za sve dodatne informacije možete se pisati na e-mail adresu salon.mladih@gmail.com, obratiti se producentici projekta Karli Pudar (098 693 284), ili u HDLU, Trg žrtava fašizma bb, Zagreb ili na telefon/fax: 01/4611818, 01/4611819 od 10 do 15 sati.